Još jedna pjesma naše Prijedorčanke Božice Nosić Augustinović

Naša draga Prijedorčanka Božica Nosić Augustinović poklonila nam je još jednu divnu pjesmicu,hvala Božice.

Godine nam oronile lica,
inje bijelo osrebrilo kosu
u srcu nam jos kamena kuca
u dusi je jos molitva vruca...
Daljine su osusile suzu
sve su bore usnule na licu
zatvaraj mi prozore od duse
da sacuvam mrvu od vjetra i kise.
Sacuvaj suzu samo jednu
pusti je u cast mom povratku,
cujes li glasove koji dolaze?
osjecas li njihove dodire?
Pusti je kad vidis more sinje
sumove koji nas cekaju kroz vjekove,
pogled majke potopljen u suzama
i usne okus gorcine
usne sto tudjinu su kusale........
ISCRPNIJE...

Poezija Božice Nosić: “Šapat i jedna suza za oca, majku i Bosnu”

…i dok mi vjetar miluje kosu u zemlji koju volim i prezirem, slušam glas koji mi šapće: Ne daj se, ja sam uvijek uz tebe, nosim ti tajnu daljine, tvoje mrve neba i berem suze kao bisere što tvoje oko za onu grudu zemlje isplače! …i očiju uprtih u moj narod koji u mojoj duši ima svoj dom. koračam ja … kud god da krenem ja vama idem, svakoga dana tuđa me ruka sudbine miluje i grebe, Krv i suza u mojim venama, kola mojim žilama svi vjetrovi postaju riječi u mojim pjesmama. I suze u vašim očima život zbore haljine tkane na ognjištu, u avliji oca i majke zatvorene kapije i nepitke vode bunara ista je rana. Katanac na ulaznim vratima i šapat sjećanja suza je bistra i križ moga neba. šapat u zemlji naših snova jači je od svih daljina, bolniji od svih rana. ova hartija što vodu ne drži, je odraz mog života u duši, slika jutarnja i svjetlost radosti, i šapat koji samo ja čujem; Svi su tu, samo ti nisi!! Okus vlastite krvi i jedna suza ocu majci nebu grudi mojoj BOSNI izvor/Znamo/Božica NOSIĆ/

ISCRPNIJE...

Otvoreno ljubavno pismo: “U laži sam živjela, u istini želim umrijeti”

Oprosti mi kad pročitaš, baci, zaboravi, daj vatri, vodi ali me saslušaj! To mi je želja, možda posljednja? Ispuni mi je, pokušaj bar, smrtnik sam, tražim na postelji oproštaj grijeha! Piše: Božica NOSIĆ Moja je postelja mekana, svilena, ja sam ti ušuškana godinama, mažena i često plačem jer sam voljena!!! Hodam punim ulicama, sunčanim stazama, u meni praznina, oko mene tama! Njegova ruka nježna, a meni olovna, njegove oči vatra u njima čitam ime svoje, ogledam se kao da je more…vila sam njegova, vila, boginja, njegov život, grijeh i svetinja! A meni si sve to i više od toga Ti…!! NE ZNAM kako si?? Voljela bih sve najbolje čuti, voljela bih tvojoj dragoj zavidjeti, voljela bih…koliko i ne bi'! Prokleta je sudbina i ova glad za tobom što mi grudi razdire, godinama, Uvela sam…uvela kao ruža mirisna u njegovim sam očima tek procvala, sva mirisna na kilometre me ćuti, njeguje. Nešto u meni govori;Dosta je!!! Spusti me, spusti do zemlje da osjetim hladnoću prave istine, zaustavi moje suze koje kao kiša kape, nikad ih vidio nije, on vidi samo dugu u očima mojim i odakle im sjaj više?? Često pitam se! NEMA ME…nema godinama, a putujem i ne dođem jer sam slaba, jer bih došla kao lopov da uzmem ono što drugoj pripada!! Za sve ove godine da me još jednom poljubiš, usnama svojim dotakneš samo jednom dovoljno je, šta u njemu fali mi…da me podsjetiš!! …tražim previše??? znam da je, jer ja ni manje od toga ne zaslužujem! Pusti me u neznanju da umirem, neka mi tvoj odgovor bude nadanje, samo mi oprosti za lažno obećanje!!! …u tišini, u snijegu koji se topi, u vjetar reći i ja ću ćuti! Ne traži golubove pismonoše, ne traži nekog da mi poručiš. Ne traži, ne podsjeti me na naše dane pusti golubove neka lete, kao što nekad smo mi! Ne traži adresu gdje sam?? Ja se selim i znam šta je jučer bilo i šta je adresa?? Dom? MOŽE LI jedan čovjek imati dva doma, može li toliko tražiti od života?? …koliko trebam biti prokleta? Ja sam ga imala u srcu tvom, bi mi malo, bi mi oskudno bez ovog lažnog sjaja! Vašar ….imam ga! …zaboravi, ma koliko lijepo bilo u njemu se ne spava! Željna sam sna. Željna ostala i neka sam… svakom svačija, a meni moja zasluga! ..,samo mi oprosti u laži sam živjela u istini želim umrijeti!! preuzeto/Znamo.ba/
ISCRPNIJE...

Oda posvećena Sarajevu i jednoj ljubavi

Reci mi…reci MOLIM TE! …jel’ Sarajevo danas mirisalo na dobru dušu sarajevskih pekara, jel’ mu još uvijek svaka kaldrma ljepša od rajskih staza, jel’ se osjeća miris Igmana i ljubavi što u njemu spava? Jesi li beharom našim udahn'o život, napio se ljubavi u škrtom suncu koje nije moglo odoljeti da malo na behar ne proviri. Piše: Božica NOSIĆ U noći je najljepše kad sve polako u san se topi kad i najdalje zvijezde na dohvat ruke su…skupi me uz sebe i reci, ovo je naš grad, naše sunce i naše kiše, za mene i tebe… …i doći će zime i u svakoj pahulji ogledat ću lice tvoje svakoj se divim kao što tebi to činim…a s proljećem pahuljo moja divna sjeti se da moraš se vratiti na one dane kad djeca smo bili i ja ću te čekati da još jednom na čaršiji vode se napijem …još jednom kap sa tvojih usana lijekom nazovem, a onda neka dolaze, dolaze po mene jer ja sam živio i naživio se…čekajući tebe!!! ….i nek miriše Sarajevo za neku drugu djecu i nek im duši kao našoj drago bi kad oči sklope da sretni su …jer su voljeli i bili voljeni. preuzeto/Znamo.ba/
ISCRPNIJE...

Ljubavna snoviđenja Božice Nosić: Izgubljena karta za kraj

NAŠA PRIJEDOERČANKA BOŽICA NOSIĆ OBJAVILA SVOJE TEKSTOVE NA PORTALU ZNAMO.BA Ako me poželiš, molim te, ne kupuj kartu u nepoznato, ne troši dane uzaludno, vrati se tamo gdje djeca smo bili, na onoj postaji odakle krenula sam ja… Piše: Božica NOSIĆ Početak i kraj je traženja, nadanja, tamo sam nađena i izgubljena kao nigdje gdje sam prošla, bila, putnik sam bez cilja, vrati se …vrati prije naše jeseni, prije nego dodju snjegovi, a te noći su padali… Igrali su svoju igru, zasjenili naše poglede, bjelinom svoje čistoće, kao naša ljubav što bila je. Kao što vlakovi koji voze po svom voznom redu uprljaju tu bjelinu, kao dani što putuju po svom kalendaru, kao suza što umaza lice Tebi dječaku mene izgubiše na nekom tuđem kolodvoru. Mirisao je na dom, mirisao je na krafne i vruću čokoladu, ugrijao srce djevojčice i ona zaboravi na snijeg, dane i Tebi obećanje; Brzo se vraćam, još prije proljeća!! Putovanje bi uzbudljivo, ponekad lijepo, žedno i ja se napi’ na bunaru gdje ptice ne pjevaju, na bunaru gdje voda bistra nije, gorak mi okus niz grlo se spusti, rasu se po mojoj utrobi i zarobi me svojom gorčinom. A ja ga ljubi onako strasno, do kraja kao da on je Ti a ja da sam ona. U svakom dodiru ja tebe diram, nježno sa puno ljubavi sa nadom da ona ti bude takva. I evo proljeće a tebe nema…gdje sam to ja?? Putujem u nazad tamo gdje sve je stalo, tamo gdje Ti više nisi dječak, niti sam ja djevojčica…putujem da uzmem svoju izgubljenu kartu za raj… na zemlji ili nebu sa tobom ili sama… tamo sam je ostavila na tvojim trepavicama, na tvojim usnama, u tvom drhtaju ruku i tijela… jer ona me kao kamen vuče dnu ona je; prisjeti se svoji grijeha!!! …prije ispovijedi… ona je AMEN prije nego se duša u pepeo pretvori… preuzeto/Znamo.ba/
ISCRPNIJE...