NAŠA PRIJEDOERČANKA BOŽICA NOSIĆ OBJAVILA SVOJE TEKSTOVE NA PORTALU ZNAMO.BA
Ako me poželiš, molim te, ne kupuj kartu u nepoznato, ne troši dane uzaludno, vrati se tamo gdje djeca smo bili, na onoj postaji odakle krenula sam ja…
Piše: Božica NOSIĆ
Početak i kraj je traženja, nadanja, tamo sam nađena i izgubljena kao nigdje gdje sam prošla, bila, putnik sam bez cilja, vrati se …vrati prije naše jeseni, prije nego dodju snjegovi, a te noći su padali…
Igrali su svoju igru, zasjenili naše poglede, bjelinom svoje čistoće, kao naša ljubav što bila je.
Kao što vlakovi koji voze po svom voznom redu uprljaju tu bjelinu, kao dani što putuju po svom kalendaru, kao suza što umaza lice Tebi dječaku mene izgubiše na nekom tuđem kolodvoru.
Mirisao je na dom, mirisao je na krafne i vruću čokoladu, ugrijao srce djevojčice i ona zaboravi na snijeg, dane i Tebi obećanje; Brzo se vraćam, još prije proljeća!!
Putovanje bi uzbudljivo, ponekad lijepo, žedno i ja se napi’ na bunaru gdje ptice ne pjevaju, na bunaru gdje voda bistra nije, gorak mi okus niz grlo se spusti, rasu se po mojoj utrobi i zarobi me svojom gorčinom. A ja ga ljubi onako strasno, do kraja kao da on je Ti a ja da sam ona. U svakom dodiru ja tebe diram, nježno sa puno ljubavi sa nadom da ona ti bude takva.
I evo proljeće a tebe nema…gdje sam to ja??
Putujem u nazad tamo gdje sve je stalo, tamo gdje Ti više nisi dječak, niti sam ja djevojčica…putujem da uzmem svoju izgubljenu kartu za raj…
na zemlji ili nebu
sa tobom ili sama…
tamo sam je ostavila na tvojim trepavicama, na tvojim usnama, u tvom drhtaju ruku i tijela…
jer ona me kao kamen vuče dnu
ona je; prisjeti se svoji grijeha!!!
…prije ispovijedi…
ona je AMEN
prije nego se duša u pepeo pretvori…
preuzeto/Znamo.ba/
Nema komentara:
Objavi komentar