Reci mi…reci MOLIM TE! …jel’ Sarajevo danas mirisalo na dobru dušu sarajevskih pekara, jel’ mu još uvijek svaka kaldrma ljepša od rajskih staza, jel’ se osjeća miris Igmana i ljubavi što u njemu spava? Jesi li beharom našim udahn'o život, napio se ljubavi u škrtom suncu koje nije moglo odoljeti da malo na behar ne proviri. Piše: Božica NOSIĆ U noći je najljepše kad sve polako u san se topi kad i najdalje zvijezde na dohvat ruke su…skupi me uz sebe i reci, ovo je naš grad, naše sunce i naše kiše, za mene i tebe… …i doći će zime i u svakoj pahulji ogledat ću lice tvoje svakoj se divim kao što tebi to činim…a s proljećem pahuljo moja divna sjeti se da moraš se vratiti na one dane kad djeca smo bili i ja ću te čekati da još jednom na čaršiji vode se napijem …još jednom kap sa tvojih usana lijekom nazovem, a onda neka dolaze, dolaze po mene jer ja sam živio i naživio se…čekajući tebe!!! ….i nek miriše Sarajevo za neku drugu djecu i nek im duši kao našoj drago bi kad oči sklope da sretni su …jer su voljeli i bili voljeni. preuzeto/Znamo.ba/
Nema komentara:
Objavi komentar