utorak, 18. lipnja 2013.

Otvoreno ljubavno pismo: “U laži sam živjela, u istini želim umrijeti”


Oprosti mi kad pročitaš, baci, zaboravi, daj vatri, vodi ali me saslušaj! To mi je želja, možda posljednja? Ispuni mi je, pokušaj bar, smrtnik sam, tražim na postelji oproštaj grijeha! Piše: Božica NOSIĆ Moja je postelja mekana, svilena, ja sam ti ušuškana godinama, mažena i često plačem jer sam voljena!!! Hodam punim ulicama, sunčanim stazama, u meni praznina, oko mene tama! Njegova ruka nježna, a meni olovna, njegove oči vatra u njima čitam ime svoje, ogledam se kao da je more…vila sam njegova, vila, boginja, njegov život, grijeh i svetinja! A meni si sve to i više od toga Ti…!! NE ZNAM kako si?? Voljela bih sve najbolje čuti, voljela bih tvojoj dragoj zavidjeti, voljela bih…koliko i ne bi'! Prokleta je sudbina i ova glad za tobom što mi grudi razdire, godinama, Uvela sam…uvela kao ruža mirisna u njegovim sam očima tek procvala, sva mirisna na kilometre me ćuti, njeguje. Nešto u meni govori;Dosta je!!! Spusti me, spusti do zemlje da osjetim hladnoću prave istine, zaustavi moje suze koje kao kiša kape, nikad ih vidio nije, on vidi samo dugu u očima mojim i odakle im sjaj više?? Često pitam se! NEMA ME…nema godinama, a putujem i ne dođem jer sam slaba, jer bih došla kao lopov da uzmem ono što drugoj pripada!! Za sve ove godine da me još jednom poljubiš, usnama svojim dotakneš samo jednom dovoljno je, šta u njemu fali mi…da me podsjetiš!! …tražim previše??? znam da je, jer ja ni manje od toga ne zaslužujem! Pusti me u neznanju da umirem, neka mi tvoj odgovor bude nadanje, samo mi oprosti za lažno obećanje!!! …u tišini, u snijegu koji se topi, u vjetar reći i ja ću ćuti! Ne traži golubove pismonoše, ne traži nekog da mi poručiš. Ne traži, ne podsjeti me na naše dane pusti golubove neka lete, kao što nekad smo mi! Ne traži adresu gdje sam?? Ja se selim i znam šta je jučer bilo i šta je adresa?? Dom? MOŽE LI jedan čovjek imati dva doma, može li toliko tražiti od života?? …koliko trebam biti prokleta? Ja sam ga imala u srcu tvom, bi mi malo, bi mi oskudno bez ovog lažnog sjaja! Vašar ….imam ga! …zaboravi, ma koliko lijepo bilo u njemu se ne spava! Željna sam sna. Željna ostala i neka sam… svakom svačija, a meni moja zasluga! ..,samo mi oprosti u laži sam živjela u istini želim umrijeti!! preuzeto/Znamo.ba/

Nema komentara:

Objavi komentar