…i dok mi vjetar miluje kosu u zemlji koju volim i prezirem, slušam glas koji mi šapće: Ne daj se, ja sam uvijek uz tebe, nosim ti tajnu daljine, tvoje mrve neba i berem suze kao bisere što tvoje oko za onu grudu zemlje isplače! …i očiju uprtih u moj narod koji u mojoj duši ima svoj dom. koračam ja … kud god da krenem ja vama idem, svakoga dana tuđa me ruka sudbine miluje i grebe, Krv i suza u mojim venama, kola mojim žilama svi vjetrovi postaju riječi u mojim pjesmama. I suze u vašim očima život zbore haljine tkane na ognjištu, u avliji oca i majke zatvorene kapije i nepitke vode bunara ista je rana. Katanac na ulaznim vratima i šapat sjećanja suza je bistra i križ moga neba. šapat u zemlji naših snova jači je od svih daljina, bolniji od svih rana. ova hartija što vodu ne drži, je odraz mog života u duši, slika jutarnja i svjetlost radosti, i šapat koji samo ja čujem; Svi su tu, samo ti nisi!! Okus vlastite krvi i jedna suza ocu majci nebu grudi mojoj BOSNI izvor/Znamo/Božica NOSIĆ/
Nema komentara:
Objavi komentar