90 GODINA ŽUPE BOĆE

preuzeto boce.top-forum.net Župa Boće ove 2013. godine proslavlja dva svoja vrijedna jubileja. Prvi je 90. rođendan naše župe a drugi je 20. obljetnica našega Župnoga sijela. Zajednička proslava predviđena na Župnom sijelu koje će se održati 3. kolovoza 2013. u Hrvatskim Dubravicama. Naše jubilarna slavlja uzveličat je Vrhbosanski nadbiskup Vinko kardinal Puljić. Kronologiju Župnoga sijela možete naći u knjizi mons. prof. dr. Nike Ikića: Mjesno odbor Boće 1992-1997. Evo njegove kratke rođendanske kronologije početaka naše župe. Početkom ljeta 1921. - Boćani i Boderštani se sastaju u Boću s kanonikom Ivanom Šarićem, koji je bio na putu iz Zovika prema Brčkom. Šarić je 1922. Postao Vrhbosanski nadbiskup. Postignut je dogovor da se krene u osnivanje nove župe. Obećali su ispuniti dva su bitna uvjeta: darovati zemlju i podići kredit od 100.000 kruna. U ljeto 1921. – podnose zahtjev u Sarajevu čiji se trag izgubio. 2. veljače 1922. – Osnovan građevinski odbor koji toga dana polaže zakletvu. Iz Boća u odbor su ušli: Joko Jozić, Franjo Čerkezović, Niko Plavotić, Ivo Radošević, Tunjo Blažević, Ivo Čarapić i Tunjo Itrić. Iz Boderišta u odbor su ušli: Ivo Filipović, Mijo Frančešević, Grga Blažević, Marko Androšević, Tunjo Senjić, Niko Marković i Stjepan Nikić. U korizmi 1922. – Odbor uspijeva dobiti zemlju za gradnju. Zamlju darovaše: obitelj Mate Blažević 12 duluma, obitelj Ive Radošević 8 duluma, obitelj Joke Ivić 8 duluma, te Mijo i Marko Mićanović 8 duluma. 19. ožujka 1922. – kupljena je Mejrina kula Mehemdbega Zahinovića iz Zovika. 18. kolovoza 1922. – početak gradnje nove župne kuće u Boću. 11. studenog 1922. – brčanski dekan dr. Ilija Viloni zastupa tezu da Goričkići ne trebaju pripasti novoj župi a svakako Boće, Boderište i Dubravice. Dubravičani su se tome opirali i nisu sudjelovali u gradnji župne kuće, nego samo u gradnji župne crkve. 30. studenog 1922. – blagoslov nove župne kuće. Zima 1922/23. – svestrana priprava za gradnju župne crkve. 27. ožujka 1923. – Na Veliki utorak delegacija Odbora u Sarajevu. Mole nadbiskupa da osnuje novu župu i da im pošalje svećenika kako bi lakše izgradili crkvu. 7. travnja 1923. – Njihovu ideju podupire i nadbiskupu preporuča zamolbu Odbora zovički župnik fra Dragutin Ikić. Iz pisma je očito da su se ljudi bojali negativnog utjecaja na Ordinarijat dekana Violonija. 28. travnja 1923. – Dekretom je poslan vlč. Izidor Poljak. Župa ipak još nije pravno utemeljena. Pretpostavlja se radi osporavanja granica župe od strane dekana Violonija. 3. svibnja 1923. – Vlč. Poljak potvrđuje prijem dekreta i najavljuje skori odlazak u Boće. 20. svibnja 1923. – Vlč. Poljak slavi prvu svetu misu u Boću gdje je sagrađena provizorna kapelica. 12. Rujna 1923. – Korona (sastanak) svećenika brčanskog dekanata u Boću. Župnik izvješćuje da su izabrani novi crkveni oci: Anto Blažević i Mijo Frančešević čija imena je poslao na potvrđivanje u Sarajevo. 24. Rujna 1923. – Konačno nadbiskup Šarić dekretom ustanovljuje novu župu Sv. Ante Padovanskog u Boću, kojoj pripadaju sela: Boće, Boderište i Dubravice. 7. Listopada 1923. – blagoslov zvona Sv. Ćirila i Metoda koje je postavljeno na provizornu kapelicu. Kum zvona je bio Filip Blažević iz Boderišta i Mara Siničković iz Brčkog. U jesen 1923. – Nadbiskup Šarić dariva glavni oltar nove župne crkve a fra Anđeo Anđelović dariva kip Sv. Ante. U proljeće 1924. – prihvaćen je projekt nove župne crkve. 6. kolovoza 1924. – potpisan sporazum gradnje s poduzetnikom Đurom Bonićem. 13. kolovoza 1924. – svečano položen kamen temeljac. 13. kolovoza 1924. – Župniku obljubljenom Poljaku je iznenada pozlilo i prevezen je u brčansku bolnicu. 21. kolovoza 12924. – Župnik Poljak umire u Brčkom. Nastao je pripor gdje ga sahraniti. Boćani su ga htjeli u Boću a Boderištani u Boderištu. Dok se dvojica svađaju treći koristi. Sahranjen sutradan u Brčkom po samovoljnoj odluci dekana Violonija. U jesen 1924. - Gradnja crkve je nastavljena i bez župnika. 24. rujna 1924. – dovršen temelj nove crkve. 25. listopada 1924. – Za novog župnika je imenovan vlč. Ivan Zirdum. Jesen 1924. – krenulo se u zidanje objekta. Proljeće 1924. - Postalo je jasno da neće biti dovoljno bijelog kamena. Organizirane su akcije dovoza kamena. Dnevno znalo biti više od 60 zaprega. Neki su tog proljeća u akciji dovoza sudjelovali preko 50 puta. Kakva volja i kakva vjera! 27. travnja 1925. – nova crkva konačno pod krovom. Preostalo komplicirano dovršenja tornja. Ipak se ide dalje i napreduje malim koracima. 29. studenog 1925. – postavljen je križ na tornju. Vanjski radovi završeni. Slijede unutrašnji. Osjetio se umor i iscrpljenost. U proljeće 1926. – dovršavanje svih nutarnjih radova. 20. Lipnja 1926. – blagoslov novoizgrađene crkve u Boću. Bila je to fešta nad feštama. Preko 800 uzvanika a za sve natkriveni stolovi.. Zaklano 40 teladi i mnogo praščića. P.s. 70. Obljetnicu slavili smo u Beču 22. siječnja 1994. 80. Obljetnicu slavili smo 9. kolovoza 2003. 90. obljetnicu župe i 20. Obljetnicu Sijela slavimo 3. kolovoza 2013. Hvala pradjedovima: Veliko hvala onima koji su iznjedrili ideju osnutka nove župe. Veliko hvala građevinskom odboru. Veliko hvala donatorima zemlje. Veliko hvala za tolike radne akcije i velika odricanja. Poštovani pradjedovi, ostavili ste nam veliko djelo zato vam velika hvala. Ostavili ste nam u baštinu vašu vjeru na djelu i pokazali kako se voli svoje. Nesebično ste ugradili sebe u našu povijest. Neka vam je vječna hvala i slava. Dragi Boćani, Boderištani i Dubravičani: Tamo gdje su naši pradjedovi gradili vi kao njihovi praunuci morate nastaviti. Ne stidite se svoje prošlosti, ona je naše bogatstvo. Dobro znajte da se prošlost i budućnost dodiruju u našoj sadašnjosti. Upoznajte našu krvavu povijest. Ona je poput križnog puta. Pođite tim postajama. Ne preskačite rodnu grudu, koja vam život pokloni. Znajte da ono za što se umire, da to ne izumire. Pradjedovi su živjeli i umirali za našu župu. Obiđite njihove grobove i zahvalite za njihovo djelo. Ne zaboravite obići grobove branitelja Domovinskog rata i spomenike poginulih u Prvom i Drugom svjetskom ratu. Svi oni su položili svoje živote za našu župu. Neka im je vječna hvala i slava.