www.vitanovici.net
Autor: Anto Sluganović
Foto: Marko Mišković
'Zemljopisno selo Vitanovići obuhvata prostor ravničarsko-brežuljkastog karaktera koji se proteže od rijeke Tinje pa skoro do riječice Lukavac''.
I rijeka Tinja i Lukavac, spustivši se s obronaka Majevice, gube snagu brze planinske rijeke pa se ulaskom u posavsku ravnicu lijeno vuku dalje prema Savi. Korito ovih rijeka, u širem području sela Vitanovići, nije kameno ni šljunkovito što je u konačnici utjecalo i na izgradnju nastambi i općenito na graditeljstvo u Vitanovićima.
Zbog nedostatka kvalitetnog kamena za gradnju nastambi, stanovnici ovih krajeva još od prapovijesnih vremena koriste onaj materijal kojeg su u obilju imali na raspolaganju - drvo.
Naši preci, osim kuća i pomoćnih objekata, od drveta grade i sakralne objekte - crkve, kapelice, križeve. Kamen (kojeg su naši preci mukom dovozili iz Štrepaca ili vadili iz korita rijeke Brke) se koristio samo za temelj. Prilikom gradnje na kameni temelj bi se postavio drveni kostur kuće skrojen od masivnih greda da bi se opet praznine između greda ispunile zemljom odnosno čerpićem.
Jedna od odlika tradicijskog graditeljstva je bogatstvo ukrasa i raznih geometrijskih motiva koji izrezbareni i obojani vještom rukom umjetnika krase kuće, trijemove, zabete, okvire oko prozora, vrata...
Vremenom, razvijanjem tehnologija i izgradnjom prometnica, nove forme građevinskog materijala; opeka, beton i blok, zamjenjuju tradicijske; drvo, zemlju, čerpić i kamen.
Stare kuće i nastambe, i općenito tradicijsko graditeljstvo (drveni križevi, sanduci za ukop pokojnika, ograde tzv. "taraba") polako gubi na značaju, a drvene građevine nestaju iz krajolika.
U Vitanovićima, zubu vremena uprkos, još uvijek ima desetine drvenih i djelomično dobro sačuvanih kuća, bunara, magaza i drugih objekata. Ovi preživjeli svjedoci tradicijskog graditeljstva, izloženi vremenskim neprilikama, a zahvaljujući i nešem nemaru, polako propadaju.
Možda ovaj članak neće od propadanja spasiti ni jednu drvenu kuću u Vitanovićima, ali se nadam da će sve nas potaknuti na razmišljanje, a neke, možda, i na zaštitu, očuvanje i prilagođavanje stare kuće suvremenim životnim potrebama. Jer, kuća nije samo stara drvena greda ili napukli biber crijep prekriven mahovinom. Kuća je puno više, ona je dio kulturne baštine, povijest i priča. Kada kuća umre umrijet će i sjećanje ne one koji su je gradili, umrijet će povijest onih koji su u njoj rađani, rasli i umirali. Sa starim kućama umrijet će i dio nas. www.vitanovici.net
Nema komentara:
Objavi komentar