Boderište - dan sjećanja

Povodom sedamnaeste obljetnice stradanja branitelja i civila, sutra 8. ožujka 2010.godine, u crkvi u Boderištu će se moiliti sveta misa zadušnica.Nakon svete mise, kod spomenika poginulim braniteljima 108. HVO brigade moliti će se opijelo za poginule branitelje








Tog krvavog 8. Ožujka 1993. godine poginulo je 8 bojovnika i domobrana, četiri su ranjena, a pet civila je zarobljeno i odvedeno u logor. Najvećim dijelom su bili mještani sela Boderište. Svoji na svojemu. Na prvoj crti ispred svojih domova.

Prisjetimo se govora od prije dvije godine, Blaške Lovrić, zapovjednika 5. kasnije 2.bojne "Gromovi" 108. pješačke brigade HVO Herceg-Bosne, operativne grupe Bosanska Posavina:

U tom izuzetno teškom periodu rata, kada je bila u tijeku reorganizacija 108.brčanske brigade HVO-a, kada je peta, kasnije druga bojna „Gromovi“ pokrivala crtu obrane u duzini od 8 km zračne linije, kada su vođene žestoke borbe na Vranovači i D. Dubravicama uz relativno skromnu opremljenost bojevom tehnikom, nije nam bilo u interesu da se do tada pasivno bojište u Boderištu aktivira. Na tom dijelu bojišta, zbog nedostatka ljudskih potencijala, nisu zauzeti dosta povoljniji strateški polozaji za obranu u hrvatskim zaseocima Delina Ravan i Šumari. Tamo su upućivane manje izvidničke i osmatračke skupine čiji je zadatak bio ne izazivati neprijatelja. Osnovne crte obrane formirane su na rubnim dijelovima sela, a osmatrači na rovovima su bili mještani Boderišta, slabo opremljeni i nedovoljno obučeni domobrani, koji su stražarili praktično ispred svojih kuća.

Zbog šumovitog, brežuljkastog i u dijelovima nepristupačnog terena i dosta velike udaljenosti srpskih sela i za njih važne komunikacije Brčko-Miladije-Čelić, bojovnici sa naših položaja nisu bili u poziciji ugrožavati neprijateljska borbena utvrđenja niti bilo koji drugi njihov strateški cilj ili civilne objekte.

Takav relativno pasivan dio bojišnice mogao je odgovarati i jednoj i drugoj sukobljenoj strani.

Iznenadni pokreti neprijateljskih pješačko-tenkovskih snaga potpomognuti brigadnom vojnom policijom i specijalnom jedinicom „Panteri“ u dubinu Boderišta 8 . ožujka 1993. godine može se okarakterizirati klasičnim vidom agresije s ciljem progona civilnog pučanstva koje je tu živjelo, te s ciljem uništenja civilnih i vjerskih objekata.

U početnoj fazi napada, nadmoćniji i mnogobrojniji neprijateljski vojnici mučki su ubili 4 domobrana, uglavnom starijih ljudi, a uhapšeno je i odvedeno 5 civilnih osoba. U pokušaju ovladavanja Boderištima, neprijatelj je želio stvoriti preduvjete za okupacijom cjelokupnog prostora župa Boće i Zovik što bi izazvalo veliko stradanje civilnog pučanstva, uništenje materijalnih vrijednosti te dugoročno gledano, potpuni nestanak hrvatskog naroda sa ovog područja.

Na ovom mjestu, dan 8.ožujka 1993.godine, vođene su borbe prsa o prsa.

Među nama j i otac koji je gledao kako mu ubijaju sina.

Sjećamo se pripadnika bojne koji je tog jutra došao sa kraćeg odmora iz Austrije, te se uključuje u civilnom odijelu u borbu i mučki biva ubijen na putu prema Iličkovima. Tijekom toga dana sveukupno je poginulo 8 bojovnika i domobrana, četiri su ranjena a pet civila je zarobljeno i odvedeno u logor.

Zbog strateškog značaja Boderišta za cjelokupni, tada slobodni teritorij u popodnevnim satima tu su bile mnogobrojne manje postrojbe iz operativne grupe „Bosanska Posavina“, te su ubrzo početni položaji na središnjem dijelu Boderišta oslobođeni, a grupa neprijateljski vojnika ostaje u tzv. „klin položaju“, te umjesto da se nesmetano povuku koristeći nepregledan teren, vrijeme koje im je bilo na raspolaganju, dobijaju naredbu od svojih nadređenih da ostanu te tako postanu žrtve svog suludog osvajačkog pohoda.

Ovdje, na ovom mjestu se zaista desio zločin. Zločin je ubijati nenaoružane ili slabo naoružane civile. Zločin je paliti domove ovih ljudi, rušiti im crkvu i neprestano tijekom rata granatirati i sravniti sa zemljom cijelo selo.

Stoga zahtijevamo da ova istina konačno postane predmet istrage tužiteljstva, te da krivci za ovaj zločin budu procesuirani. Neka ovi poginuli hrvatski domobrani i bojovnici konačno dobiju satisfakciju i mir koji zaslužuju.

Neka im je Vječna slava i Veliko Hvala.

Posavski obzor